I sve dok, monasi, to moje znanje i viđenje ove četiri plemenite istine kakve zaista jesu, sa svoje tri faze i dvanaest vidova, nisu bili na takav način potpuno pročišćeni, nisam tvrdio da sam dostigao nenadmašno, savršeno probuđenje u ovom svetu, sa njegovim božanstvima, Mārom i Brahmom, u ovom pokolenju sa njegovim asketama i brahmanima, plemenitim i običnim ljudima. Ali kada su to moje znanje i viđenje ove četiri plemenite istine kakve zaista jesu, sa svoje tri faze i dvanaest vidova, bili na takav način potpuno pročišćeni, tada sam ustvrdio da sam dostigao nenadmašno, savršeno probuđenje u ovom svetu, sa njegovim božanstvima, Mārom i Brahmom, u ovom pokolenju sa njegovim asketama i brahmanima, plemenitim i običnim ljudima. Ovakvo znanje i viđenje javiše se u meni: ’Neopozivo je moje oslobođenje, ovo je rođenje poslednje. Nema više novoga bivanja’.” Tako reče Blaženi. Zadovoljni, petorica asketa se obradovaše rečima Blaženog. I dok je ovaj govor još bio u toku, u poštovanom Koṇḍañi javila se nezamućena, jasna vizija istine: „Sve što je podložno nastanku, podložno je i nestanku.”