Šta je, monasi, pogrešno razumevanje? ’Nema ničeg datog, ničeg prinetog i ničeg žrtvovanog. Nema ploda, ni rezultata dobrih i rđavih dela. Nema ovog sveta, ni drugog sveta; nema majke, ni oca; nema bića koja se spontano preporađaju. Nema dobrih i čestitih asketa i brahmana u ovome svetu koji su kroz neposredno znanje sami za sebe razumeli i objavljuju ovaj svet i drugi svet.’ To je pogrešno razumevanje. A šta je to, monasi, ispravno razumevanje? Ispravno razumevanje, kažem vam, jeste dvostruko: postoji ispravno razumevanje, koje je podložno otrovima, koje umanjuje zasluge, dozreva u vezanosti; i postoji ispravno razumevanje, koje je plemenito, bez otrova, transcendentno, deo puta. A šta je, monasi, ispravno razumevanje podložno otrovima, koje umanjuje zasluge, dozreva u vezanosti? ’Postoji dato, postoji prineto i žrtvovano; postoje plod i rezultati dobrih i rđavih dela; postoji ovaj svet, a i drugi svet; postoje majka i otac; postoje bića koja se spontano preporađaju; postoje dobri i čestiti askete i brahmani u ovome svetu koji su kroz neposredno znanje, sami za sebe razumeli i objavljuju ovaj svet i drugi svet.’ To je ispravno razumevanje podložno otrovima, koje umanjuje zasluge, dozreva u vezanosti.