U svemu tome, monasi, ispravno razumevanje dolazi kao prvo. A kako ispravno razumevanje dolazi kao prvo? Kad neko razume pogrešan govor kao pogrešan govor i ispravan govor kao ispravan govor: to je njegovo ispravno razumevanje. A šta je, monasi, pogrešan govor? Laganje, zlonameran govor, vređanje i ogovaranje: to je pogrešan govor. A šta je to, monasi, ispravan govor? Ispravan govor, kažem vam, jeste dvostruk: postoji ispravan govor podložan otrovima, koji umanjuje zasluge, dozreva u vezanosti; i postoji ispravan govor koji je plemenit, bez otrova, transcendentan, koji je deo puta. A koji je, monasi, ispravan govor podložan otrovima, koji umanjuje zasluge, dozreva u vezanosti? Odustati od laganja, odustati od ogovaranja, odustati od uvreda, odustati od naklapanja. to je ispravan govor podložan otrovima, koji umanjuje zasluge, dozreva u vezanosti; A koji je, monasi, ispravan govor koji je plemenit, bez otrova, transcendentan, koji je element puta? Okretanje od četiri vrste zloupotrebe govora, napuštanje, uzdržavanje, odustajanje od njih u onome čiji um jeste plemenit, čiji je um bez otrova, ko je stupio na plemeniti put i razvija plemeniti put: to je ispravan govor koji je plemenit, bez otrova, transcendentan, koji je deo puta. Onda čovek ulaže napor da napusti pogrešan govor i ovlada ispravnim govorom: i to je njegov ispravan napor. S pažnjom napušta pogrešan govor, s pažnjom ovladava i boravi u ispravnom govoru: to je njegova ispravna svesnost. Tako ta tri stanja idu i kruže oko ispravnog razumevanja, a to su ispravno razumevanje, ispravan napor i ispravna svesnost.