Na to je monah Kokālika ustao sa mesta na kojem je sedeo, poklonio se Blaženom i otišao, pazeći da mu ovaj ostane sa desne strane. Nedugo pošto je monah Kokālika otišao, čitavo njegovo telo postade prekriveno čirevima veličine semena gorušice. A zatim su oni počeli da rastu, malo pomalo, sve dok nisu bili kao zrna pirinča. Nastavili su da rastu i postali veličine graška; još su rasli i postali kao āmalaka plod; zatim su postali kao nezreli beḷuva plod; a onda veličine zrelog beḷuva ploda. Kada su dostigli veličinu zrelog beḷuva ploda, počeše da prskaju, a iz njih su se cedili gnoj i krv. Usled ovakve bolesti monah Kokālika je preminuo i, kao posledica mržnje koju je gajio prema Sāriputti i Moggallāni, preporodio se u Paduma paklu. A kada je noć već poodmakla, brahmā Sahampati dođe do Blaženog, osvetlivši čitav gaj svojom izvanrednom lepotom, pokloni mu se i stade sa strane. Stojeći tako, reče on Blaženom: „Poštovani, monah Kokālika je umro i, kao posledica mržnje koju je gajio prema Sāriputti i Moggallāni, preporodio se u Paduma paklu.” Tako reče brahmā Sahampati. Onda se pokloni Blaženom, pa pazeći da mu ovaj ostane sa desne strane, nestade sa tog mesta.