„Monasi, u onom ranijem rođenju, ranijem postojanju, ranijem boravištu kada se rodio kao ljudsko biće, Tathāgata je želeo dobro svim ljudima, želeo da budu blagosloveni, da im bude udobno, da budu zaštićeni: ’Kako bi oni mogli da napreduju u poverenju, vrlini, obrazovanju, darežljivosti, pravednosti, mudrosti, imetku, njivama, dvonožnim i četvoronožnim životinjama, sinovima i ženama u svojoj familiji, robovima i nadničarima, srodnicima i prijateljima?’ Zahvaljujući tome što je činio, sakupljao, gomilao i umnožio takva dela, posle sloma tela, posle smrti, preporodio se na dobrom odredištu, u nebeskom svetu. Pošto je tamo umro, došao je u ovaj svet i to sa ova tri obeležja velikog čoveka: Ima telo poput lava, nema brazdu po sredini grudi i vrat i ramena su mu ravni. Opskrbljen takvim obeležjima, ako živi životom kućedomaćina, postaće vladar koji pokreće točak istine… Kao kralj, šta on dobija? Nije podložan propadanju. Ne propada u pogledu imetka, njiva, dvonožnih i četvoronožnih životinja, sinova i žena u svojoj familiji, robova i nadničara, srodnika i prijatelja. To kao kralj on dobija. Kao asketa Buda, šta on dobija? Nije podložan propadanju. Ne propada u pogledu poverenja, vrline, obrazovanja, darežljivosti, pravednosti i mudrosti. To asketa Buda dobija.” Tako reče Blaženi. A o tome je ovako rečeno: „Kako da se kod njih ne smanjuju, poverenje, vrlina, učenost i razboritost, darežljivost, pravednost i mnogo šta drugo, imetak u ambarima i na polju; sinovi, žene i grla stoke, familija, prijatelji i srodnici, snaga, lepota i sreća?’ Tako je želeo dobrobit i uspeh drugima.