Ali pošto postoji zadovoljenje u pogledu uma, bića se njime oduševljavaju. Kada ne bi bilo opasnosti u pogledu uma, bića ne bi gubila interes za um. Ali pošto postoji opasnost u pogledu uma, bića gube interes za um. Kada ne bi bilo izlaza u pogledu uma, bića ga ne bi napuštala. Ali pošto postoji izlaz u pogledu uma, bića ga napuštaju. Monasi, sve dok bića nisu neposredno saznala, onako kao jeste, zadovoljenje kao zadovoljenje, opasnost kao opasnost i izlaz kao izlaz u pogledu ovih šest unutrašnjih područja čula, ona nisu bila u stanju da napuste ovaj svet, sa njegovim božanstvima, Mārom i Brahmom, ovo pokolenje sa njegovim asketama i brahmanima, plemenitim i običnim ljudima; nisu postajala nevezana za njega, oslobođena, niti su živela uma oslobođenog prepreka. Ali kada bića neposredno znaju, onako kao jeste, zadovoljenje kao zadovoljenje, opasnost kao opasnost i izlaz kao izlaz u pogledu ovih šest unutrašnjih područja čula, ona su u stanju da napuste ovaj svet, sa njegovim božanstvima, Mārom i Brahmom, ovo pokolenje sa njegovim asketama i brahmanima, plemenitim i običnim ljudima; tada ona postaju nevezana za njega, oslobođena, i žive uma oslobođenog prepreka.”

2. Parovi

Kada ne bi bilo (2)