„Monasi, oko je patnja i u prošlosti i u budućnosti; a šta tek reći za sadašnje! Videvši to, upućen plemeniti učenik ravnodušan je prema oku iz prošlosti, ne oduševljava se okom u budućnosti i vežba radi otrežnjenja, hlađenja strasti i prestanka oka u sadašnjosti. Uho je patnja… Nos je patnja… Jezik je patnja i u prošlosti i u budućnosti; a šta te kreći za sadašnji! Videvši to, upućen plemeniti učenik ravnodušan je prema jeziku iz prošlosti, ne oduševljava se jezikom u budućnosti i vežba radi otrežnjenja, hlađenja strasti i prestanka jezika u sadašnjosti. Telo je patnja… Um je patnja i u prošlosti i u budućnosti; a šta tek reći za sadašnji! Videvši to, dobro upućen plemeniti učenik ravnodušan je prema umu iz prošlosti, ne oduševljava se umom u budućnosti i vežba radi otrežnjenja, hlađenja strasti i prestanka uma u sadašnjosti.”

1. Prolazno

Unutrašnje kao ne-sopstvo u sva tri vremena „Monasi, oko je bez trajnog sopstva i u prošlosti i u budućnosti; a šta tek reći za sadašnje! Videvši to, dobro upućen plemeniti učenik gubi interes za oko iz prošlosti, ne raduje se oku u budućnosti i vežba otrežnjenje, hlađenje strasti i prestanak oka u sadašnjosti. Uho je bez trajnog sopstva… Nos je bez trajnog sopstva… Jezik je bez trajnog sopstva i u prošlosti i u budućnosti; a šta te kreći za sadašnji! Videvši to, dobro upućen plemeniti učenik gubi interes za jezik iz prošlosti, Ne raduje se jeziku u budućnosti i vežba otrežnjenje, hlađenje strasti i prestanak jezika u sadašnjosti. Telo je bez trajnog sopstva… Um je bez trajnog sopstva i u prošlosti i u budućnosti; a šta tek reći za sadašnji! Videvši to, dobro upućen plemeniti učenik gubi interes za um iz prošlosti, Ne raduje se umu u budućnosti i vežba otrežnjenje, hlađenje strasti i prestanak uma u sadašnjosti.”

1. Prolazno

Spoljašnje kao prolazno u sva tri vremena