Onda se u Blaženom javi misao: „Ovaj brahmanski učenik Ambaṭṭha vidi sva obeležja velikog čoveka na mome telu, osim dva. Sumnjičav je, nesiguran u pogledu dva obeležja, neodlučan i bez poverenja u njih: u vezi s polnim organom obavijenim naborima kože i sa dužinom jezika. Na to Blaženi svojom natprirodnom moći učini da brahmanski učenik Ambaṭṭha vidi da je organ Blaženog obavijen naborima kože. Potom Blaženi izbaci jezik i više puta njime dodirnu oba uveta i obe nozdrve, te potom čitavo čelo prekri svojim jezikom. A brahmanski učenik Ambaṭṭha pomisli: „Asketa Gotama poseduje trideset dva obeležja velikog čoveka”. I reče Blaženome: „A sada je, učitelju Gotama, vreme da krenem. Vrlo sam zauzet i mnogo još toga treba uraditi.” „Vreme je, Ambaṭṭha, da uradiš kako misliš da treba.” Ambaṭṭha se onda pope na svoje kočije koju su vukle kobile i otide. A u to vreme brahman Pokkharasāti napustio je Ukkaṭṭhu, praćen velikom grupom brahmana, i sedeo u svom parku čekajući na Ambaṭṭhu. Onda Ambaṭṭha stiže do parka.