Kada je njegov koncentrisan um postao tako pročišćen, blistav, bez i najmanje nečistoće, bez nesavršenosti, prilagodljiv, lako vođen, postojan i stabilan, monah ga okreće i usmerava ka duhovnom uhu. Uz pomoć duhovnog uha, koje je pročišćeno i nadmašuje ljudsko, čuje obe vrste zvukova, božanske i ljudske, one koji su daleko i one blizu. Učeniče, zamisli čoveka koji ide putem i začuje zvukove bubnjeva, tambura, truba, činela i doboša, te pomisli: ’Ovo je zvuk bubnja, ovo je zvuk tambura, ovo je zvuk truba, ovo je zvuk činela, ovo je zvuk doboša’. Na isti način, kada je njegov koncentrisan um postao tako pročišćen, blistav, bez i najmanje nečistoće, bez nesavršenosti, prilagodljiv, lako vođen, postojan i stabilan, monah ga okreće i usmerava ka duhovnom uhu. To je takođe deo njegove mudrosti. Kada je njegov koncentrisan um postao tako pročišćen, blistav, bez i najmanje nečistoće, bez nesavršenosti, prilagodljiv, lako vođen, postojan i stabilan, monah ga okreće i usmerava ka razumevanju umova drugih bića. On razume umove drugih osoba, drugih bića, tako što ih obuhvati sopstvenim umom: um zahvaćen strašću razume kao um zahvaćen strašću, a um koji nije zahvaćen strašću kao um koji nije zahvaćen strašću. Um zahvaćen mržnjom on razume kao um zahvaćen mržnjom, a um koji nije zahvaćen mržnjom kao um koji nije zahvaćen mržnjom. Um zahvaćen obmanom on razume kao um zahvaćen obmanom, a um koji nije zahvaćen obmanom kao um koji nije zahvaćen obmanom. Usebe zatvoren um on razume kao u sebe zatvoren um, a rastresen um kao rastresen; ushićen um on razume kao ushićen, a neushićen um kao neushićen. Nadmašiv um on razume kao nadmašiv, a nenadmašiv um kao nenadmašiv; koncentrisan um on razume kao koncentrisan, a nekoncentrisan um kao nekoncentrisan. Oslobođen um on razume kao oslobođen, a neoslobođen um kao neoslobođen.