Onda monah Kaḷāra Khattiya dođe do Blaženog, pokloni mu se i sede sa strane. Dok je tako sedeo, reče on Blaženome: „Poštovani gospodine, poštovani Sāriputta je objavio krajnje znanje: ’Ovo je poslednje rođenje, proživljen je svetački život, učinjeno što je trebalo učiniti. Nema više preporađanja u bilo koji oblik bivanja’.” Na to Blaženi reče jednom monahu: „Monaše, idi i reci u moje ime Sāriputti: ’Prijatelju Sāriputta, učitelj te zove’.” „Da, poštovani”, odgovori monah. On otide do Sāriputte i reče mu: „Prijatelju Sāriputta, učitelj te zove.” „Dobro, prijatelju”, odgovori poštovani Sariputta i otide da vidi Blaženog. Kad je stigao, pokloni se i sede sa strane. Dok je tako sedeo, Blaženi mu se obrati sledećim rečima: „Je li istina, Sāriputta, da si objavio krajnje znanje: ’Ovo je poslednje rođenje, proživljen je svetački život, učinjeno što je trebalo učiniti. Nema više preporađanja u bilo koji oblik bivanja’.” „Poštovani, značenje nije izraženo tim rečima i tim izrazima.” „Na koji god način, Sāriputta, sin dobre porodice objavi krajnje znanje, to objavljivanje treba smatrati objavljivanjem (istine).” „Zar i ja, poštovani gospodine, ne kažem tako: ’Poštovani, značenje nije izraženo tim rečima i tim izrazima’.”