„Besramni su ti sakyaputtiye… Jer kako bi neko, učinivši ono što je učinio, mogao lišiti života jednu ženu?” Onda se jednoga jutra grupa monaha obukla, uzeše svaki svoju prosjačku zdelu i gornji ogrtač, pa krenuše put Sāvatthīja da prose hranu. A kad su isprosili hranu u Sāvatthīju i vratili se, posle obroka, odoše do Blaženog. Pošto su mu se poklonili, sedoše sa strane i ovako rekoše Blaženom: „Poštovani gospodine, videvši monahe, ljudi u Sāvatthīju sada vulgarnim i grubim rečima vređaju ih, optužuju, kritikuju i besne: ’Besramni su ti sakyaputtiye, bez trunke morala, lažljivi, razvratnici! A tvrde da su čestiti, predani, vrli, istinoljupci, moralni ljudi, koji se ponašaju kako dolikuje! Nema u njima asketizma, nema u njima vrline! Nestao je njihov asketizam, nestala sva njihova vrlina! Gde im je asketizam, a gde vrlina? Napustili su i jedno i drugo! Jer kako bi neko, učinivši ono što je učinio, mogao lišiti života jednu ženu?’ „Monasi, neće ta buka potrajati dugo, samo sedam dana; a posle sedam dana će utihnuti. Dakle, monasi, kada videvši vas, ljudi budu vulgarnim i grubim rečima vređali vas, optuživali, kritikovali i besneli, odgovorite im ovim stihovima: