Onoga od koga čovek Dhammu uči, neka ga poštuje kao i božanstva Indu. Tim poštovanjem veoma obradovan, znalac mu Dhammu razumljivom čini. Saslušavši ga pažljivo, bistar učenik, vežbajući u skladu sa Dhammom, i sam postaje znalac, oštrouman i vešt, zato što boravi uz takvoga učitelja. A ko se prikloni običnom neznalici, punom zavisti, što do cilja još stigao nije, koji upravo ovde Dhammu razumeo nije, takav u susret smrti korača, sumnjama ispunjen. To je kao kad bi čovek upao u reku, bujicu moćnu, nabujalu i brzu, pa ga ona ponese bespomoćnoga; kako on drugima pomoći može da je pređu?