Mudrac što luta sam, pažljiv, neuzdrman pohvalom ili kritikom, poput lava, kojeg nikakvi zvukovi ne plaše, vetru nalik što se ni u jednu mrežu ne hvata, i lotosu što ga ni blatnjava voda ne uprlja, vođa drugima, a ne bilo kime vođen, i takvoga znalci utihnulim mudracem zovu. Ko je čvrst poput stuba na kupalištu, neuzdrman tuđim začikavanjima, bez ostrašćenosti i krajnje trezven, i takvoga znalci utihnulim mudracem zovu. Čiji je um prav, kao čunak na razboju, zgađen nad nedelom svakim, ko istražuje što je dobro i što je loše, i takvoga znalci utihnulim mudracem zovu. Obuzdan, neporočan, mlad il’ sredovečan, ništa loše ne čini mudrac ukroćenoga uma. Sâm kritiku ne zaslužuje, nit druge kritikuje, i takvoga znalci utihnulim mudracem zovu. Ko god živi od hrane isprošene, dobijene s vrha, iz sredine ili sa dna činije, pa ni ne pomišlja da se veseli, niti da kritikuje, i takvoga znalci utihnulim mudracem zovu.