Tada, obuhvativši svojim umom umove monaha koji su boravili na obali reke Vagamude, reče on poštovanom Ānandi: „Kao da se iz ovog pravca svetlo javilo u meni, Ānanda. Uopšte mi nije odbojno da svojim umom idem u pravcu monaha na obali reke Vagamude. Pošalji glasnika do njih sa porukom: ’Prijatelji, učitelj vas zove. Učitelj želi da vas vidi’.” „Da, gospodine”, odgovori poštovani Ānanda, pa ode do jednog monaha i reče mu: „Hajde, prijatelju. Otidi do monaha na obali reke Vagamude i ovako im reci: ’Prijatelji, učitelj vas zove. Učitelj želi da vas vidi’.” „Kako ti kažeš, prijatelju”, odgovori taj monah poštovanom Ānandi. I hitro, kao kada bi snažan čovek ispružio savijenu ruku ili savio ispruženu ruku, nestade on iz dvorane sa šiljastim krovom u Velikom gaju i pojavi se pred monasima na obali reke Vagamude. Zatim im reče: ’Poštovani, učitelj vas zove. Učitelj želi da vas vidi’.”