„Je li istina, Nanda, da si ovako govorio grupi monaha: ’Ne ushićujem se, prijatelji, životom u celibatu, nisam u stanju da se pridržavam celibata. Napustivši vežbanje, vratiću se svetovnom životu’?” „Istina je, poštovani gospodine.” „Ali zašto se ti, Nanda, ne ushićuješ životom u celibatu i nisi u stanju da se pridržavaš celibata? Zašto napustivši vežbanje hoćeš da se vratiš svetovnom životu?” „Poštovani gospodine, kada sam napuštao dom, Sakyanka, najlepša devojka u zemlji, raspletene kose, osvrnula se unaokolo i šapatom mi rekla: ’Neka nam se brzo vratiš, gospodaru’. Sećajući se toga, poštovani gospodine, ne ushićujem se životom u celibatu i nisam u stanju da se pridržavam celibata. Zato hoću da napustim vežbanje i vratim se svetovnom životu.” Na to Blaženi uze za ruku poštovanog Nandu i hitro, kao kada bi snažan čovek ispružio savijenu ruku ili savio ispruženu ruku, obojica nestadoše iz Đetinog gaja i nađoše se među božanstvima na Tāvatimsa nebu. A u to vreme pet stotina zanosnih nebeskih nimfi došlo je da poseti Sakku, kralja bogova. Onda Blaženi reče poštovanom Nandi: „Vidiš li, Nanda, tih pet stotina zanosnih nebeskih nimfi?” „Vidim, poštovani gospodine.”