Onda stigoše zmajeve iz Nāgase, zajedno sa onima iz Vesāle i Taććhake, Kambale i Assatare stigoše, i Pāyāge sa svojim srodnicima. Iz Yāmune i Dhataraṭṭhe dođoše nāge na dobrom glasu, i Erāvaṇa, veliki zmaj, na skup monaha u ovoj šumi. One koje kraljeve zmajeva hvataju, božanske, dvaput rođene ptice oštrog oka, sjuriše se u šumu sa neba, i njihovo ime je ’gorostasne harpije’. Ali kraljevi zmajeva ostadoše mirni, jer Buda ih je štitio od harpija, obraćajući s ejedni drugima ljubaznim rečima, i nāge i harpije u Budi utočište uzeše. Pošto ih je pobedio Vađirahattha, titani, stanovnici morskih dubina, ta braća Vāsavina, moćna i na dobrom glasu, Kālakañđe, strašnoga izgleda, dānaveghasa asure: Vepaćitti i Sucitti, Pahārāda sa Namućijem zajedno, i stotinu Balijevih sinova, svi ime dobivši po Veroći. Okupivši moćnu armiju, otidoše do blagorodnog Rāhua. ’Ovo je prilika, poštovani, kad su se monasi u šumi okupili.’ Božanstva vode, zemlje, vatre i vazduha takođe su došla. Varuṇa, sa svojom pratnjom, kao i Soma i Yasa božanstva.