A šta je to, monasi, ispravna koncentracija? Tako monah, sasvim obuzdanih čula, bez mentalnih nečistoća, ulazi i ostaje na prvom stupnju zadubljenja. Sa smirivanjem usmerene misli i istraživanja, ulazi on i ostaje na drugom stupnju zadubljenja, koji karakterišu kako samopouzdanje i sabranost uma, oslobođenog usmerene misli i istraživanja, tako i ushićenje i zadovoljstvo rođeni iz koncentracije. Sa slabljenjem ushićenja ostaje on spokojan, svestan i s jasnim razumevanjem, sa fizičkim osećajem zadovoljstva. Tako on ulazi i ostaje na trećem stupnju zadubljenja, o kojem plemeniti kažu: ‘Srećan je čovek ispunjen spokojstvom i svesnošću!’ Sa napuštanjem zadovoljstva i bola, kao i s ranijim nestankom radosti i žalosti, ulazi on i ostaje na četvrtom stupnju zadubljenja, koji nije ni bolan ni prijatan, a čini ga čista svesnost, zasnovana na spokojstvu. To je, monasi, ispravna koncentracija. Ovo je, monasi, plemenita istina o putu koji vodi do prestanka patnje. Tako monah boravi kontemplirajući objekte uma kao objekte uma unutar, izvan ili i unutar i izvan. Ili boravi kontemplirajući u objektima uma njihovu prirodu nastanka, boravi kontemplirajući u objektima uma njihovu prirodu nestanka, boravi kontemplirajući u objektima uma njihovu prirodu nastanka i nestanka. Nezavisan, boravi on i ne vezuje se ni za šta na svetu. Tako on kontemplira objekte uma kao objekte uma iz perspektive četiri plemenite istine? Monasi, ko god bude vežbao četiri temelja svesnosti na ovaj način tokom sedam godina, može očekivati jedan od dva rezultata: krajnje znanje ovde i sada ili, ukoliko je još preostalo vezivanja, onda stupanj nepovratnika.