Na to Sakka, vladar bogova, reče mladom nebesniku Pañćasikhi: „Dragi Pañćasikha, Blaženi boravi u zemlji Magadhi, istočno od Rāđagahe, kraj brahmanskog sela po imenu Ambasaṇḍā, u Indasāla pećini, na planini Vediyi. Kako bi bilo da posetimo Blaženog, plemenitoga i potpuno probuđenoga.” „Da, vaša svetosti”, odgovori ganbdhabba Pañćasikha. I uzevši svoju harfu načinjenu od žutog bilva drveta, krenu on kao Sakkin pratilac. Onda Sakka, okružen pratnjom koju su činila božanstva trideset trojice i mladi nebesnik Pañćasikha – hitro, kao kada bi snažan čovek ispružio savijenu ruku ili savio ispruženu ruku – nestade sa neba trideset trojice i pojavi se na planini Vediyi. I tom prilikom, zahvaljujući sjaju samih božanstava, planina Vediya beše izuzetno sjajna, a isto tako i brahmansko selo Ambasaṇḍā. Ljudi u okolnim selima rekoše: „Planinom Vediyom danas mora da besni požar! Čitava planina kao da je u plamenu! Čitava planina kao da gori! Zašto je ona danas tako blistava? Baš kao i brahmansko selo Anbasaṇḍā?” Bili su obuzeti osećajem zapanjenost; kosa im beše nakostrešena.