Onda dalje bodhisatta Vipassī ovako pomisli: „Šta to postoji kada postoji mentalno-materijalno? Šta je njegov uzrok?” Tako, zahvaljujući pomnom razmatranju, stiže on do uvida mudrošću: „Kada postoji svest, tada postoji mentalno-materijalno. Svest je njegov uzrok.” Onda dalje bodhisatta Vipassī ovako pomisli: „Šta to postoji kada postoji svest? Šta je njen uzrok?” Tako, zahvaljujući pomnom razmatranju, stiže on do uvida mudrošću: „Kada postoji mentalno-materijalno, tada postoji svest. Mentalno-materijalno je njen uzrok.” Onda dalje bodhisatta Vipassī ovako pomisli: „Ta svest se ponovo vraća ka mentalno-materijalnom, ne ide dalje. Utoliko neko može biti rođen, ostareti, propadati, umreti i preporoditi se. Dakle, sa mentalno-materijalnim kao uslovom, svest nastaje, sa svešću kao uslovom, mentalno-materijalno nastaje. Sa mentalno-materijalnim kao uslovom, šest područja čula nastaju. Sa šest područja čula kao uslovom, kontakt nastaje. Sa kontaktom kao uslovom, osećaj nastaje. Sa osećajem kao uslovom, žudnja nastaje. Sa žudnjom kao uslovom, vezivanje nastaje. Sa vezivanjem kao uslovom, bivanje nastaje. Sa bivanjem kao uslovom, rođenje nastaje. Sa rođenjem kao uslovom, žalost, naricanje, bol, tuga i očaj nastaju. Tako nastaje čitav ovaj okean patnje. „Nastanak, nastanak”, monasi, takva se u bodhisatti Vipassīju javila vizija, javilo znanje, mudrost i uvid, javila se svetlost u vezi sa stvarima koje do tada niko nije čuo.