(2) Sve dok se monasi u slozi sastaju, u slozi razilaze, u slozi svoje poslove obavljaju, može se očekivati da oni napreduju, a ne da propadaju. (3) Sve dok monasi ne proglašavaju pravilom nešto što već ne važi kao pravilo, ne ukidaju ono što već važi kao pravilo i drže se onoga što znaju kao svoja pravila vežbanja, može se očekivati da oni napreduju, a ne da propadaju. (4) Sve dok monasi poštuju one među sobom koji su stariji po monaškom stažu, ophode se sa njima sa poštovanjem, uvažavaju i slave, smatraju da njihove reči vredi saslušati, može se očekivati da oni napreduju, a ne da propadaju. (5) Sve dok monasi ne potpadnu pod uticaj žudnje za novim preporađanjem, može se očekivati da oni napreduju, a ne da propadaju. (6) Sve dok monasi s radošću žive u svojim boravištima u šumi, može se očekivati da oni napreduju, a ne da propadaju. (7) Monasi, sve dok monasi svaki za sebe neguju svesnost, tako da njihovi vrli saputnici u svetačkom životu mogu da im se pridruže, a potom da sa njima ugodno žive, može se očekivati da oni napreduju, a ne da propadaju. Sve dok ovih sedam načela budu imali čvrsto uporište među monasima, sve dok ih se oni budu pridržavali, može se očekivati da monasi napreduju, a ne da propadaju.