Onda Blaženi reče poštovanom Ānandi: „Hajde, Ānanda, idemo do Koṭigāme.” „Da, poštovani gospodine,” odgovori Ānanda. I tako Blaženi, praćen velikom grupom monaha, stiže u Koṭigāmu. Tu se on smestio. I tu on ovako reče monasima: „Monasi, zato što nismo razumeli četiri plemenite istine, nismo proniknuli u četiri plemenite istine, i za mene i za vas bilo je dugo putovanje krugom preporađanja. A koje četiri? Zato što nismo razumeli, zato što nismo proniknuli u plemenitu istinu o patnji, plemenitu istinu o nastanku patnje, plemenitu istinu o prestanku patnje i plemenitu istinu o putu koji vodi do prestanka patnje. Ali sada je, monasi, shvaćena, sada je proniknuta plemenita istina o patnji, plemenita istina o nastanku patnje, plemenita istina o prestanku patnje i plemenita istina o putu koji vodi do prestanka patnje. Razorena je žudnja za večnim postojanjem, uništeno ono što vodi ka preporađanju, nema više novih života.” Tako reče Blaženi. A kada je Srećni to izgovorio, i ovo dodade Učitelj: „Zato što četiri plemenite istine toliko dugo ne videsmo; dugo je bilo i naše putovanje iz života u život. Ali sada kada su istine uočene, vezanost za preporađanje nestala je. Presečen je koren patnje, novih života više nema.”