A šta je to, monasi, plemenita istina o prestanku patnje? To je potpuno hlađenje strasti i prestanak, napuštanje, odricanje, oslobađanje i nevezivanje upravo za tu žudnju. Ali gde ta žudnja nestaje, gde ona prestaje? Gde god na svetu da postoji drago i prijatnu, tu ta žudnja nestaje i prestaje. A šta je na svetu to što je drago i prijatno? Oko je na ovom svetu drago i prijatno; i tu žudnja nestaje i prestaje. Uho… Nos… Jezik… Telo… Um je na ovom svetu drag i prijatan; i tu žudnja prestaje i prestaje. Oblici… Zvukovi… Mirisi… Ukusi… Dodiri… Sadržaji uma su na ovom svetu dragi i prijatni; i tu žudnja nestaje i prestaje. Svest o viđenom… Svest o čujnom… Svest o omirisanom… Svest o okušanom… Svest o dodirnutom… Svest o spoznatom je na ovom svetu draga i prijatna; i tu žudnja nestaje i prestaje. Kontakt oka… Kontakt uhom… Kontakt nosa… Kontakt jezika… Kontakt tela… Kontakt uma je na ovom svetu drag i prijatan; i tu žudnja nestaje i prestaje.