napustio taj opažaj pomoću kojeg bi onaj ko opisuje Tathāgatu mogao da ga opiše… napustio te mentalne obrasce pomoću kojih bi onaj ko opisuje Tathāgatu mogao da ga opiše… napustio tu svest pomoću koje bi onaj ko opisuje Tathāgatu mogao da ga opiše; sasekao ga u korenu, načinio poput palminog panja, uklonio ga, tako da se u budućnosti više ne može javiti. Tathāgatu više nije moguće poistovetiti sa svešću, Vaććha, on je dubok, nemerljiv, nesaglediv poput okeana. Termin ’ponovo se javlja’ nema smisla, termin ’ne pojavljuje se’ nema smisla, termin ’i pojavljuje se i ne pojavljuje se’ nema smisla, termin ’niti se pojavljuje, niti se ne pojavljuje’ nema smisla.„