Na to neki rekoše: ’Pūraṇa Kassapa je starešina reda… kojeg mnogi smatraju svecem, pa ipak ga njegovi učenici ne poštuju i ne obožavaju, ne dive mu se i ne klanjaju, niti ti učenici, poštujući ga i obožavajući, žive s pouzdanjem u njega. Jednom je Pūraṇa Kassapa podučavao Dhammi grupu od nekoliko stotina sledbenika. Utom jedan od njegovih sledbenika povika: „Prijatelji, ne postavljajte Pūraṇi Kassapi to pitanje. On to ne zna. Mi to znamo. Postavite nama to pitanje. Mi ćemo vam, prijatelji, na njega odgovoriti.“ I dogodilo se da Pūraṇa Kassapa nije uspeo da se s tim izbori, iako je mlatarao rukama i vikao: „Smirite se, prijatelji, ne galamite! Oni ne pitaju vas. Oni pitaju nas. Mi ćemo im odgovoriti.“ I zaista mnogi od njegovih učenika ga napustiše, pošto su njegovo učenje ovako pobili: „Ti ne razumeš ovu Dhammu i praksu. Ja razumem ovu Dhammu i praksu. Kako bi ti uopšte mogao da razumeš ovu Dhammu i praksu? Grešiš. Ja sam u pravu. Ja sam dosledan. Ti si nedosledan. Ono što je trebalo reći na početku, ti si rekao na kraju. Ono što je trebalo reći na kraju, ti si rekao na početku. To što si tako pažljivo smislio bilo je pobijeno. Učenje ti je odbačeno. Dokazano je da si u zabludi. Idi i bolje uči ili ako možeš, iskobeljaj se iz zamke u koju si upao!“ Tako Pūraṇu Kassapu njegovi učenici ne poštuju i ne obožavaju, ne dive mu se i ne klanjaju, niti ti učenici, poštujući ga i obožavajući, žive s pouzdanjem u njega. Zapravo, on je prezren, tako što je prezreno njegovo učenje.