A šta je, monasi, strah od talasa? Tako sin dobre porodice iz poverenja napusti domaćinski život i ode u beskućnike, razmišljajući: ’Žrtva sam rođenja, starenja i smrti, žalosti, naricanja, bola, tuge i očaja; žrtva sam patnje, plen patnje. Sigurno je moguće saznati gde je kraj čitavog tog okeana patnje.’ Pošto je tako učinio, njegovi saputnici u svetačkom životu ga savetuju i upućuju ovako: ’Trebalo bi da tamo i ovamo ideš ovako; trebalo bi da gledaš pravo i na stranu ovako; trebalo bi da pružaš i savijaš udove ovako; trebalo bi da svoj gornji ogrtač, zdelu i unutrašnji ogrtač nosiš ovako.’ Onda sin dobre porodice pomisli: ’Ranije, kada sam živeo kod kuće, savetovao sam i upućivao druge, a sada ovi monasi, koji bi mogli biti moji sinovi ili unuci, misle da mogu da me savetuju i upućuju.’ Zato napušta vežbanje i vraća se nižem životu. Tada se on naziva onaj koji je napustio vežbanje i vratio se nižem životu, zato što ga je savladao strah od talasa. Ovde ’talasi’ označavaju bes i ogorčenje.