Kraj Sāvatthīja. „Monasi, da u obliku ne postoji zadovoljenje, bića ne bi bila opčinjena oblikom. Ali pošto u obliku postoji zadovoljenje, bića jesu opčinjena oblikom. Da u obliku ne postoji opasnost, bića ne bi doživela otrežnjenje od oblika. Ali pošto u obliku postoji opasnost, bića doživljavaju otrežnjenje od oblika. Da u pogledu oblika ne postoji izlaz, bića ne bi mogla da napuste oblik. Ali pošto u pogledu oblika postoji izlaz, bića napuštaju oblik. Da u osećaju… opažaju… mentalnim obrascima… Da u svesti ne postoji zadovoljenje, bića ne bi bila opčinjena svešću. Ali pošto u svesti postoji zadovoljenje, bića jesu opčinjena svešću. Da u svesti ne postoji opasnost, bića ne bi doživela otrežnjenje od svesti. Ali pošto u svesti postoji opasnost, bića doživljavaju otrežnjenje od svesti. Da u pogledu svesti ne postoji izlaz, bića ne bi mogla da napuste svest. Ali pošto u pogledu svesti postoji izlaz, bića napuštaju svest.