Monasi, kada je u monahu neznanje napušteno i nastalo istinsko znanje, tada – slabljenjem neznanja i nastankom istinskog znanja – on se više ne vezuje za zadovoljstva čula, za gledišta, za pravila i rituale, za učenje o sopstvu. A kad se ne vezuje, tada nije uznemiren. Kada nije uznemiren, tada i sâm dostiže nibbānu. On tada razume: ’Ovo je poslednje rođenje, proživljen je svetački život, učinjeno što je trebalo učiniti. Nema više preporađanja u bilo koji oblik bivanja’.” Tako reče Blaženi. Zadovoljni, monasi se obradovaše rečima Blaženoga. Dugi govor o lavljem riku