„Tako je Dīgha, tako je! Ako bi ih se klan iz kojeg potiču ova tri mladića, što napustiše dom i odoše u beskućnike, sećao srca ispunjenog pouzdanjem, to bi vodilo dobrobiti i sreći tog klana za dugo vremena. A ako bi se susedi tog klana iz kojeg potiču ova tri mladića što napustiše dom … selo koje napustiše … varošica koju napustiše … grad koji napustiše … zemlja koju napustiše ova tri mladića i odoše u beskućnike, sećala srca ispunjenog pouzdanjem, to bi vodilo dobrobiti i sreći te zemlje za dugo vremena. Ako bi se svi plemići sećali ova tri mladića srca ispunjenog pouzdanjem, to bi vodilo dobrobiti i sreći tih plemića za dugo vremena. Ako bi se svi brahmani … svi trgovci … svi najamnici, sećali ove trojice mladića srca ispunjenog pouzdanjem, to bi vodilo dobrobiti i sreći tih najamnika za dugo vremena. Ako bi se svet sa svojim božanstvima, Mārama i Brahmama, zajedno sa pokolenjem isposnika i brahmana, plemenitih i običnih ljudi, sećao ove trojice mladića srca ispunjenog pouzdanjem, to bi vodilo dobrobiti i sreći tog sveta za dugo vremena. Pogledaj samo, Dīgha, kako ova tri mladića vežbaju za dobrobit i sreću mnogih, iz saosećanja za ovaj svet, za korist, dobrobit i sreću božanstava i ljudi.