Prijatelju, kada čovek bez mrlja razume onako kako zaista jeste: ’U meni ne postoje mrlje’, može se očekivati da neće pažnju pokloniti znaku lepote, da time strast neće preplaviti njegov um, te da će umreti bez strasti, mržnje i obmanutosti, bez mrlja, neuprljanog uma. Zamisli bronzanu posudu koja je donesena sa pijace ili iz kovačnice čista i blistava, i vlasnik je koristi i čisti, a ne ostavi je u nekom prašnjavom kutku. Hoće li vremenom ta bronzana posuda biti još čistija i blistavija?” „Hoće, prijatelju.” Isto tako, kada čovek bez mrlja razume onako kako zaista jeste: ’U meni ne postoje mrlje’, može se očekivati da neće pažnju pokloniti znaku lepote, da time strast neće preplaviti njegov um, te da će umreti bez strasti, mržnje i obmanutosti, bez mrlja, neuprljanog uma. To je uzrok, to je razlog što se od ta dva čoveka sa mrljama jedannaziva inferiornim, a drugi superiornim. To je uzrok, to je razlog što se od ta dva čoveka bez mrlja jedan naziva inferiornim, a drugi superiornim. „’Mrlja, mrlja’ jeste rečeno, prijatelju, ali šta ta reč ’mrlja’ označava? ’Mrlja’, prijatelju, označava područja loših, štetnih želja. Moguće je da monah ovako poželi: ’Ako prekršim monaška pravila, neka drugi monasi ne saznaju da sam prekršio pravila.’ I moguće je da drugi monasi ipak saznaju da je taj monah prekršio pravila. ’Ostali monasi znaju da sam prekršio pravila.’ razmišlja on ljutit i ogorčen. Taj bes i ogorčenost jesu mrlje.