On područje beskrajnog prostora vidi kao područje beskrajnog prostora. Pošto ga vidi kao područje beskrajnog prostora, on zamišlja (sebe kao) područje beskrajnog prostora, zamišlja (sebe) u području beskrajnog prostora, zamišlja (sebe odvojenog) od područja beskrajnog prostora, zamišlja ga kao ‘moje’, oduševljava se njime. A zašto? Zato što ga, kažem vam, nije do kraja razumeo. On područje beskonačne svesti vidi kao područje beskonačne svesti. Pošto ga vidi kao područje beskonačne svesti, on zamišlja (sebe kao) područje beskonačne svesti, zamišlja (sebe) u području beskonačne svesti, zamišlja (sebe odvojenog) od područja beskonačne svesti, zamišlja ga kao ‘moje’, oduševljava se njime. A zašto? Zato što ga, kažem vam, nije do kraja razumeo. On područje ničega vidi kao područje ničega. Pošto ga vidi kao područje ničega, on zamišlja (sebe kao) područje ničega, zamišlja (sebe) u području ničega, zamišlja (sebe odvojenog) od područja ničega, zamišlja ga kao ‘moje’, oduševljava se njime. A zašto? Zato što ga, kažem vam, nije do kraja razumeo. On područje ni opažanja ni neopažanja vidi kao područje ni opažanja ni neopažanja. Pošto ga vidi kao područje ni opažanja ni neopažanja, on zamišlja (sebe kao) područje ni opažanja ni neopažanja, zamišlja (sebe) u području ni opažanja ni neopažanja, zamišlja (sebe odvojenog) od područja ni opažanja ni neopažanja, zamišlja ga kao ‘moje’, oduševljava se njime. A zašto? Zato što ga, kažem vam, nije do kraja razumeo. On viđeno vidi kao viđeno. Pošto ga vidi kao viđeno, on zamišlja (sebe kao) viđeno, zamišlja (sebe) u viđenom, zamišlja (sebe odvojenog) od viđenog, zamišlja ga kao ‘moje’, oduševljava se njime. A zašto? Zato što ga, kažem vam, nije do kraja razumeo.