Jer Ānanda je mnogo čuo, zapamtio to što je čuo i utvrdio to što je naučio. Učenje koje je divno na početku, divno u sredini, divno na kraju, pravog značenja i izraza, upućuje na potpuno zaokružen i pročišćen svetački život–upravo takvog učenja je monah mnogo čuo, zapamtio to što je čuo, može da ga ponovi, istražio ga je svojim umom i dobro ga razumeo. Takvom učenju podučava četiri zajednice, lepo oblikovanim i razložnim rečima i rečenicama, radi iskorenjivanja prikrivenih sklonosti.” „Kad ovo bi rečeno, obratih se poštovanom Revati ovako: 'Prijatelju Revata … Koja bi to vrsta monaha mogla osvetliti ovu sālovu šumu Gosinga?' A poštovani Revata odgovori: 'Prijatelju Sāriputta, kad se monah raduje meditaciji u osami … (kao u §5) … Takva bi vrsta monaha mogla osvetliti ovu sālovu šumu Gosinga.'” „Dobro je, Sāriputta, dobro je. Ako bi da govori ispravno, Revata treba da govori upravo tako. Jer Revata se raduje meditaciji u osami, uživa u meditaciji u osami; posvećen je smirenju uma, ne zapostavlja zadubljenje, poseduje uvid i živi u praznim kolibama.”