Kada ovo bi rečeno, poštovani Mahā Moggallāna se obrati poštovanom Sāriputti ovako: „Prijatelju Sāriputta, svi smo govorili u skladu sa svojim nadahnućem. Sada pitamo poštovanog Sāriputtu: Prijatelju Sāriputta, ova sālova šuma Gosinga je divna, ovo je noć punog meseca, sālove krošnje su u cvatu i čini se kao da se nebeski mirisi šire na sve strane. Koja bi to vrsta monaha, prijatelju Sāriputta, mogla osvetliti ovu sālovu šumu Gosinga?” „Prijatelju Moggallāna, nekad monah ovlada svojim umom, ne dopušta da um ovlada njime. Ujutru boravi on u bilo kojem boravištu ili postignuću u kojem želi da boravi ujutru; u podne boravi u bilo kojem boravištu ili postignuću u kojem želi da boravi u podne; uveče boravi u bilo kojem boravištu ili postignuću u kojem želi da boravi uveče. Zamisli kralja ili kraljevog savetnika koji ima škrinju punu razne šarene odeće. Ujutru bi mogao da obuče koje god odelo želi da nosi ujutro; u podne bi mogao da obuče koje god odelo želi da nosi u podne; uveče bi mogao da obuče koje god odelo želi da nosi uveče. Isto tako, monah je ovladao svojim umom, ne dopušta da um ovlada njime. Ujutru … u podne … uveče boravi u bilo kojem boravištu ili postignuću u kojem želi da boravi uveče. Takva bi vrsta monaha mogla osvetliti ovu sālovu šumu Gosinga.”