Monasi, zamislite da poslednjeg meseca sezone vrućina, mahuna māluva puzavice prsne i seme padne u podnožje sāl drveta. A onda se božanstvo koje živi u tom drvetu prepadne, uznemiri i užasne; ali prijatelji i drugovi tog božanstva, saplemenici i srodnici–božanstva vrtova, parkova, stabala i božanstva koja nastanjuju lekovito bilje, travu i šumsko drveće–okupe se i ovako uveravaju to božanstvo: „Ne plaši se, gospodine, ne plaši se. Možda će neki paun pojesti seme māluva puzavice ili će ga pojesti neka druga divlja životinja ili će ga šumski požar spaliti ili će ga drvoseče izgaziti ili će ga beli mravi izgristi ili možda i ne može da proklija”. Ali desi se da to seme ne pojede nijedan paun, niti neka druga divlja životinja, niti ga šumski požar spali, niti ga drvoseče izgaze, niti ga beli mravi izgrizu i ono, u stvari, može da proklija. Pošto je zalivano kišom iz kišnog oblaka, seme kasnije proklija i nežni izdanak māluva puzavice obavije se oko sāl drveta. Na to božanstvo koje živi u tom drvetu pomisli: „Kakvu to opasnost u budućnosti vide moji prijatelji i drugovi, saplemenici i srodnici … u tom semenu māluva puzavice, kada su se okupili i onako me ohrabrivali? „Ne plaši se, gospodine, ne plaši se! Možda će neki paun pojesti seme māluva puzavice ili će ga pojesti neka druga divlja životinja ili će ga šumski požar spaliti ili će ga drvoseče izgaziti ili će ga beli mravi izgristi ili možda i ne može da proklija. Prijatan je i poput pera lak dodir ovog nežnog izdanka māluva puzavice!” Onda se puzavica obavije oko sāl drveta, skroz ga prekrije, napravi zavesu oko njega i razdvoji glavne grane drveta. Božanstvu koje u njemu živi tada bi jasno: „Ovo je opasnost u budućnosti koju su oni videli. Zbog tog semena māluva puzavice sada doživljavam bolne, mučne, razdiruće osećaje”.