Govori srednje dužine: Prvih pedeset
ฉบับแปลเซอร์เบีย · Volume 12 · Page 255
เข้าสู่ระบบเพื่อคั่นหน้า

Monasi, isto tako neki su monasi izuzetno ljubazni, izuzetno blagi, izuzetno smireni sve dok neprijatan način govora ne dopre do njih. A kada neprijatan način govora dopre do njih, može se znati je li monah zaista ljubazan, blag i smiren. Ja ne nazivam lakim za opominjanje onog monaha koji je lak za opominjanje i pravi sebe lakim za opominjanje kako bi dobio ogrtače, hranu, prenoćište i lekove. A zašto? Jer takav monah nije lak za opominjanje i ne pravi sebe lakim za opominjanje kad ne dobije ogrtače, hranu, prenoćište i lekove. Ali kad je monah lak za opominjanje i pravi sebe lakim za opominjanje zato što slavi, poštuje i ceni Dhammu, toga ja nazivam lakim za prekor. Zato, monasi, treba sebe da vežbate ovako: ’Bićemo laki za opominjanje i pravićemo sebe lakim za opominjanje zato što slavimo, poštujemo i cenimo Dhammu.’ Tako sebe treba da vežbate, monasi.

เข้าสู่ระบบเพื่อรับ ๒๐ แต้มบุญจากการอ่านหน้านี้