Isto tako, brahmane, neki čovek iz poverenja napusti domaćinski život i ode u beskućnike, razmišljajući: ’Žrtva sam rođenja, starosti i smrti, žalosti, naricanja, bola, tuge i očaja; žrtva sam patnje, plen patnje. Sigurno da je moguće stići na kraj čitavog tog okeana patnje.’ I kad je tako otišao u beskućnike, stiče on dobitak, poštovanje i dobar glas. Ali nije zadovoljan tim dobitkom, poštovanjem i dobrim glasom; njegova namera nije ostvarena. Onda postiže pročišćenje vrline. Zadovoljan je pročišćenjem vrline, ali njegova namera nije ostvarena. Onda postiže koncentraciju. Zadovoljan je tim postignućem koncentracije, ali njegova namera nije ostvarena. Onda postiže znanje i viđenje. Zadovoljan je tim znanjem i viđenjem, ali njegova namera nije ostvarena. Na osnovu toga ne hvali sebe, niti kritikuje druge. U njemu ima želje da deluje, ulaže napor da dostigne ona druga stanja, viša i tananija od znanja i viđenja; ne nazaduje i ne propada. Ali koja su, brahmane, ta druga stanja, viša i tananija od znanja i viđenja? Tako, brahmane, sasvim obuzdanih čula, bez mentalnih nečistoća, monah ulazi i ostaje na prvom stupnju zadubljenja, koji prate usmerena misao i istraživanje, uz ushićenje i zadovoljstvo rođeno iz osame.