Kad vidi oblik okom, ne žudi za njim ako je prijatan; niti oseća odbojnost ako je neprijatan. Živi tako sa čvrsto ustaljenom svesnosti tela, neograničenog uma i razume onako kako zaista jeste oslobođenje uma i oslobođenje mudrošću, u kojem ta loša mentalna stanja nestaju bez ikakvog ostatka. Napustivši tako sviđanje i nesviđanje, koji god osećaj da oseti–prijatan, bolan ili ni bolan ni prijatan–ne oduševljava se tim osećajem, ne prihvata ga oberučke, niti ga čvrsto drži. Kad čini tako, u njemu nestaje oduševljenje osećajima. A nestankom oduševljavanja osećajima nestaje vezivanje. Nestankom vezivanja, bivanje (nestaje); nestankom bivanja, nestaje rođenje; nestankom rođenja, starost i smrt, žalost, naricanje, bol, tuga i očaj nestaju. Tako nestaje čitav ovaj okean patnje. Kad zvuk čuje uhom … Kad miris oseti nosom … Kad ukus okusi jezikom … Kad predmet dodirne telom … Kad objekat uma razume umom, ne žudi za njim ako je prijatan; niti oseća odbojnost ako je neprijatan … A nestankom oduševljavanja nestaje vezivanje. Nestankom vezivanja, bivanje (nestaje); nestankom bivanja, nestaje rođenje; nestankom rođenja, starost i smrt, žalost, naricanje, bol, tuga i očaj nestaju. Tako nestaje čitav ovaj okean patnje. Monasi, zapamtite ovaj moj govor ukratko kao oslobođenje kroz iskorenjivanje žudnje. A monaha Sātija, ribarevog sina, upamtite kao nekoga ko je upleten u ogromnu mrežu žudnje, u klopku žudnje.” Tako reče Blaženi. Zadovoljni, monasi se obradovaše rečima Blaženoga. Dugi govor u Assapuri