“Dobro upućen plemeniti učenik, koji poštuje plemenite, upućen je u njihovo učenje i u njemu uvežban, koji poštuje istinske ljude, upućen je u njihovo učenje i u njemu uvežban, zna šta treba negovati, a šta ne treba negovati, zna šta treba slediti, a šta ne treba slediti. Kad to zna, neguje ono što treba negovati, a ne neguje ono što ne treba negovati. Pošto tako radi, neželjene, ružne, neprijatne stvari se za njega smanjuju, a one željene, lepe i prijatne uvećavaju. Zašto? Zato što se to događa onome ko vidi.” Monasi, postoje četiri načina postupanja. Koja četiri? Postoji postupanje bolno sada, a u budućnosti takođe dozreva kao bol. Postoji postupanje prijatno sada, ali u budućnosti dozreva kao bol. Postoji postupanje bolno sada, ali u budućnosti dozreva kao zadovoljstvo. Postoji postupanje prijatno sada, a u budućnosti takođe dozreva kao zadovoljstvo. (1) Monasi, onaj ko je neznalica, ne zna za postupanje koje je bolno sada, a u budućnosti takođe dozreva kao bol, ne razume ga kakvo zaista jeste: “Ovakvo postupanje je bolno sada, a u budućnosti takođe dozreva kao bol.” Pošto to ne zna, ne razume ga kakvo zaista jeste, taj neznalica ga neguje, ne izbegava ga; kad tako čini, neželjene, ružne, neprijatne stvari se za njega uvećavaju, a one željene, lepe i prijatne smanjuju. Zašto? Zato što se to događa onome ko ne vidi.