Dalje, neko može videti istu tu ženu kao leš bačen na mesto za spaljivanje, kostur sa mesom i krvlju, koji na okupu drže tetive… kostur bez mesa, umrljan krvlju, koji na okupu drže tetive… kostur bez mesa i krvi, koji na okupu drže tetive… kosti razbacane na sve strane – ovde kosti ruke, onde kosti stopala, potkolenice, butne kosti, karlica, kičma, lobanja… jedino kosti razbacane svuda unaokolo, ovde kost ruke, tamo kost noge, ovde potkolenica, tamo butna kost, ovde karlica, tamo kičma, ovde rebro, tamo grudna kost, ovde podlaktica, tamo nadlaktica, ovde vrat, tamo vilica, ovde zubi, tamo lobanja… Dalje, neko može videti istu tu ženu kao leš bačen na mesto za spaljivanje, kosti sasvim bele, boje školjki… kosti na jednoj gomili… kosti više od godinu dana stare, istrulile i izmrvljene u prah. Šta mislite, monasi? Jesu li njezina nekadašnja lepota i ljupkost iščezli i opasnost postala očigledna?” „Jeste, poštovani gospodine.” „Monasi, i to je opasnost u pogledu materijalnih oblika. A šta je, monasi, izlaz u pogledu materijalnih oblika? Uklanjanje i napuštanje želje i strasti za materijalnim oblikom: to je izlaz u pogledu materijalnih oblika.