Kasnije, kada je Blaženi ostao kraj Rāđagahe koliko je želeo, nastavio je da luta od sela do sela u pravcu Sāvatthīja. Idući tako od sela do sela, stigao je na kraju u Sāvatthī, te se smestio u Đetinom gaju, u manastiru koji je podigao Anāthapiṇḍika. A poštovani Puṇṇa Mantāṇiputta doču: „Blaženi je stigao u Sāvatthī i živi u Đetinom gaju, u manastiru koji je podigao Anāthapiṇḍika.” Na to poštovani Puṇṇa Mantāṇiputta pospremi svoje boravište, uze gornji ogrtač i prosjačku zdelu, te krete da luta od sela do sela u pravcu Sāvatthīja. Idući tako od sela do sela, stigao je na kraju u Sāvatthī, te ode do Đetinog gaja, do manastira koji je podigao Anāthapiṇḍika, da vidi Blaženog. Pošto se pokloni Blaženom, sede sa strane, a Blaženi ga je uputio, podstakao, nadahnuo i ohrabrio govorom o Dhammi. Nakon toga poštovani Puṇṇa Mantāṇiputta, upućen, podstaknut, nadahnut i ohrabren govorom o Dhammi, ushićen i obradovan rečima Blaženog, ustade sa svog mesta, pa poklonivši se Blaženom i pazeći da mu ovaj ostane sa desne strane, pođe put Slepčevog gaja, da tu provede ostatak dana. Na to neki monah otide do poštovanog Sāriputte i reče mu: „Prijatelju Sāriputta, monaha Puṇṇa Mantāṇiputtu, o kojem si uvek govorio s uvažavanjem, Blaženi je upravo uputio, podstakao, nadahnuo i ohrabrio govorom o Dhammi; a ovaj ushićen i obradovan rečima Blaženog, ustade sa svog mesta, pa poklonivši se Blaženom i pazeći da mu ostane sa desne strane, otide do Slepčevog gaja, da tu provede ostatak dana.”