Kad vidi oblik okom, žudi za njim ako je prijatan; oseća odbojnost ako je neprijatan. Živi tako bez čvrsto ustaljene svesnosti tela, ograničenog uma i ne razume onako kako zaista jeste oslobođenje uma i oslobođenje mudrošću, u kojem ta loša mentalna stanja nestaju bez ikakvog ostatka. Zaokupljen tako sviđanjem i nesviđanjem, koji god osećaj da oseti–prijatan, bolan ili ni bolan ni prijatan–oduševljava se tim osećajem, oberučke ga prihvata i čvrsto drži. Tako, u njemu se javlja oduševljenje osećajima. A oduševljavanje osećajima znači vezivanje. S vezivanjem kao uzrokom, bivanje (nastaje); s bivanjem kao uzrokom, rođenje; s rođenjem kao uzrokom, starost i smrt, žalost, naricanje, bol, tuga i očaj nastaju. Tako nastaje čitav ovaj okean patnje. Kad zvuk čuje uhom … Kad miris oseti nosom … Kad ukus okusi jezikom … Kad predmet dodirne telom … Kad objekat uma razume umom,