Govori srednje dužine: Prvih pedeset
ฉบับแปลเซอร์เบีย · Volume 12 · Page 296
เข้าสู่ระบบเพื่อคั่นหน้า

Kad ovo bi rečeno, poštovani Sāriputta upita poštovanog Puṇṇa Mantāṇiputtu: „Koje je ime poštovanom i kako ga znaju njegovi saputnici u svetačkom životu?” „Ime mi je Puṇṇa, prijatelju, a moji saputnici u svetačkom životu me znaju kao Mantāṇiputtu.” „Zadivljujuće je to, prijatelju, čudesno je to. Poštovani Puṇṇa Mantāṇiputtu je na svako teško pitanje odgovorio, tačku po tačku, kao učen sledbenik koji na pravi način razume Učiteljev nauk. Dobitak je to za njegove saputnike u svetačkom životu, veliki je dobitak za njih što imaju priliku da vide i slušaju poštovanog Puṇṇa Mantāṇiputtu. Čak i kada bi poštovanog Puṇṇa Mantāṇiputtu njegovi saputnici u svetačkom životu morali da nose na jastuku, držeći ga navrh glave, kako bi imali priliku da ga vide i čuju, bio bi to dobitak za njih, veliki dobitak za njih. Isto takav je dobitak za nas, veliki dobitak za nas, što imamo priliku da vidimo i čujemo poštovanog Puṇṇa Mantāṇiputtu.

เข้าสู่ระบบเพื่อรับ ๑๐ แต้มบุญจากการอ่านหน้านี้