„Brahmane, zamisli čoveka kojem treba dobra drvena građa, traga za dobrom drvenom građom i tragajući za zdravim drvetom naiđe na veliko drvo snažnog debla. Zanemarivši srž stabla, njegov meki deo, unutrašnju koru i spoljašnju koru, naseče grane i lišće i ponese ih misleći da je to srž stabla. Onda čovek dobroga vida, kad ga sretne, kaže: ’Ovaj dobri čovek nije znao šta je srž stabla, njegov meki deo, unutrašnja kora, spoljašnja kora, niti grane i lišće. I tako, pošto mu je bila potrebna dobra drvena građa, tragajući za dobrom drvenom građom, naišao je na veliko drvo snažnog debla. Zanemarivši srž stabla, njegov meki deo, unutrašnju koru i spoljašnju koru, nasekao je grane i lišće i poneo ih misleći da je to srž stabla. Šta god da je taj čovek mislio da napravi od dobre drvene građe, ovo mu neće poslužiti za to.’ Zamisli sad čoveka kojem treba dobra drvena građa, traga za dobrom drvenom građom i tragajući za zdravim drvetom naiđe na veliko drvo snažnog debla. Zanemarivši srž stabla, njegov meki deo i unutrašnju koru, naseče spoljašnju koru i ponese je misleći da je to srž stabla. Onda čovek dobroga vida, kad ga sretne, kaže: ’Ovaj dobri čovek nije znao šta je srž stabla… grane i lišće. I tako, pošto mu je bila potrebna dobra drvena građa… nasekao je njegovu spoljašnju koru i poneo je misleći da je to srž stabla. Šta god da je ovaj čovek mislio da napravi od dobre drvene građe, ovo mu neće poslužiti za to.’