Zamislite, monasi, da se u šumovitom kraju nalazi močvarna udolina, blizu koje živi veliko krdo jelena. Onda naiđe neki čovek koji želi da ih uništi, povredi i ulovi, te prepreči dobar i siguran put kojim se ide s radošću i otvori pogrešan put, stavi na njega zamku i mamac da bi veliko krdo namamio u nevolju, propast i nestanak. Ali onda dođe drugi čovek koji im želi dobro, dobrobit i zaštitu, te on ponovo otvori onaj siguran i dobar put koji je vodio jelene do njihove sreće, a zatvori onaj pogrešan, ukloni zamku i mamac, tako da veliko krdo može kasnije da se umnožava, uvećava i srećno živi. Monasi, izložio sam ovo poređenje, kako bih vam preneo značenje. A značenje je sledeće: ’močvarna udolina’ jeste naziv za zadovoljstva čula. ’Veliko krdo jelena’ je naziv za bića. ’Čovek koji želi da uništi, povredi i zarobi’ jeste naziv za Māru, za Zlog. ’Pogrešan put’ jeste naziv za pogrešni osmostruki put, a to su: pogrešno razumevanje, pogrešna namera, pogrešan govor, pogrešni postupci, pogrešno življenje, pogrešan napor, pogrešna svesnost i pogrešna koncentracija. ’Zamka’ je naziv za oduševljenje i strast. ’Mamac’ jeste naziv za neznanje. ’Čovek koji želi dobro, dobrobit i zaštitu’ jeste naziv za Tathāgatu, plemenitog i potpuno probuđenoga. ’Siguran i dobar put’ je naziv za plemeniti osmostruki put, a to su: ispravno razumevanje, ispravna namera, ispravan govor, ispravni postupci, ispravno življenje, ispravan napor, ispravna svesnost i ispravna koncentracija.