Ovako sam čuo. Jednom je Blaženi boravio kraj Sāvatthīja, u Đetinom gaju, u manastiru koji je podigao Anāthapiṇḍika. Tu poštovani Mahāćunda dođe do Blaženog, pokloni mu se i sede sa strane. Dok je tako sedeo, reče on Blaženome: „Poštovani gospodine, ima različitih gledišta u ovom svetu povezanih sa učenjima o sopstvu ili sa učenjima o ovom svetu. Da li se napuštanje i odustajanje od tih gledišta događaju u monahu koji je tek na početku (svog meditativnog vežbanja)?” „Ćunda, što se tiče različitih gledišta u ovom svetu povezanih sa učenjima o sopstvu ili sa učenjima o ovom svetu: ako se (objekat) u vezi s kojim ta gledišta nastaju, koji ona podupiru i u odnosu na koji se ona praktikuju, dakle ako se on vidi pravom mudrošću ovako: ’To nije moje, to nisam ja, to nije moje sopstvo’, tada ta gledišta bivaju napuštena i odbačena.