Zamislite, monasi, da sam jeo, odbio da uzmem još hrane, napunio stomak, završio, zasitio se, uzeo ono što mi je potrebno i nešto poklonjene hrane preostalo je da se baci. I u tom trenutku stignu dva monaha, gladni i slabi, pa im kažem: ’Monasi, ja sam jeo, odbio da uzmem još hrane, napunio stomak, završio, zasitio se, uzeo ono što mi je potrebno i nešto poklonjene hrane preostalo je da se baci. Pojedite je ako želite; ako je ne pojedete, baciću je na mesto gde nema zelenila ili prosuti u vodu tamo gde nema živih bića.’ A onda jedan od monaha pomisli: ’Blaženi je jeo… uzeo ono što mu je potrebno, ali nešto hrane poklonjene Blaženom preostalo je da se baci; ako je mi ne pojedemo, Blaženi će je baciti… Ali ovako je Blaženi rekao: „Monasi, budite moji naslednici u Dhammi, a ne moji naslednici u materijalnim stvarima. A ta poklonjena hrana je jedna od materijalnih stvari. Kako bi bilo da umesto što jedem, provedem noć i dan gladan i slab.’ I umesto da pojede tu hranu, provede on noć i dan gladan i slab.