U to vreme pet stotina Liććhavija okupilo se u lokalnoj skupštini radi nekog posla. A Saććaka, nigaṇṭhin sin, otide do njih i reče: „Dođite, dobri Liććhavi, dođite! Danas će biti debata između mene i askete Gotame. Ako asketa Gotama ustvrdi preda mnom ono što je ustvrdio preda mnom jedan od njegovih poznatih učenika, monah po imenu Assađi, tada, baš kao kad snažan čovek uhvati ovna za runo, te krene da ga vuče tamo-amo, krene da ga vuče unaokolo, i ja ću u debati vući asketu Gotamu tamo-amo, i ja ću ga vući svuda unaokolo. Baš kao kad bi snažan radnik ubacio sito u duboku cisternu i uhvativši ga za krajeve, vukao ga tamo-amo, vukao ga ukrug, i ja ću u debati vući asketu Gotamu tamo-amo, i ja ću ga vući svuda unaokolo. Baš kao kad bi taj snažan radnik izvukao sito iz vode i uhvativši ga za krajeve, protresao ga gore-dole, te ga okrenuo naopako, i ja ću u debati protresti asketu Gotamu gore-dole i ja ću ga okrenuti naopako. Baš kao što bi slon od šezdeset godina jurnuo u duboko jezero i uživao igrajući kudeljinu igru, tako ću i ja uživati igrajući kudeljinu igru s asketom Gotamom. Dođite, dobri Liććhavi, dođite! Danas će biti debata između mene i askete Gotame.” Na to neki među Liććhavima rekoše: