„Dobro je, prijatelju”, rekoše monasi, zadovoljni rečima poštovanog Sāriputte. Onda mu postaviše novo pitanje: „Ali, prijatelju, može li postojati još neki način na koji plemeniti učenik jeste taj koji poseduje ispravno razumevanje… i stigao je do istinske Dhamme?” „Može, prijatelji. Prijatelji, kada plemeniti učenik razume starost i smrt, nastanak starosti i smrti, prestanak starosti i smrti i put koji vodi prestanku starosti i smrti, tada je on taj koji poseduje ispravno razumevanje, taj koji poseduje ispravno gledište, ima potpuno pouzdanje u Dhammu i stigao je do istinske Dhamme. A šta su starost i smrt, šta nastanak starosti i smrti, šta prestanak starosti i smrti i šta je put koji vodi prestanku starosti i smrti? Starenje bića u različitim kategorijama bića, njihova starost, slomljeni zubi, seda kosa, smežurana koža, opadanje životne snage, slabljenje čula – to se naziva starost. A šta je to, prijatelji, smrt? Umiranje bića u različitim kategorijama bića, njihov prestanak, raspadanje, nestanak, smrt, okončanje života, rastakanje sastojaka bića, odlaganje tela – to se naziva smrt. Takva je starost, takva je smrt; to se naziva starost i smrt. Nastankom rođenja nastaju i starost i smrt. Prestankom rođenja nestaju i starost i smrt. A put koji vodi prestanku starosti i smrti upravo je ovaj plemeniti osmostruki put: ispravno razumevanje… ispravna koncentracija.