Monasi, ako monah takve vrline, takvog stanja (koncentracije) i takve mudrosti jede isprošenu hranu, koja se sastoji od odabranog pirinča, zajedno sa različitim prelivima i karijem, čak ni to nije prepreka za njega. Baš kao što i tkanina koja je prljava i masna postaje čista i svetla pomoću čiste vode ili kao što zlato postaje čisto i sjajno pomoću peći za topljenje, isto tako, ako monah takvih vrlina… jede isprošenu hranu…, čak ni to nije prepreka za njega. On živi obasjavajući jednu stranu sveta umom prožetim prijateljskom ljubavlju, isto tako i drugu, isto tako i treću, isto tako i četvrtu; takođe iznad, ispod, unaokolo, svuda i svakoga, kao i sebe; živi on obasjavajući čitav svet umom prožetim prijateljskom ljubavlju, obilnom, uzvišenom, nemerljivom, bez ikakvog neprijateljstva i zlovolje u sebi. Živi on obasjavajući jednu stranu sveta umom prožetim saosećanjem… umom prožetim radošću zbog sreće drugih… umom prožetim spokojstvom, isto tako i drugu, isto tako i treću, isto tako i četvrtu; takođe iznad, ispod, unaokolo, svuda i svakoga, kao i sebe; živi on obasjavajući čitav svet umom prožetim spokojstvom, obilnim, uzvišenim, nemerljivim, bez ikakvog neprijateljstva i zlovolje u sebi. Onda razume ovako: ’Postoji ovo, postoji niže, postoji više i izvan toga je izlaz iz čitavog ovog polja opažaja.’ Kad tako zna i vidi, njegov um je oslobođen otrova žudnje za zadovoljstvima čula, otrova bivanja i otrova neznanja. Sa oslobođenjem dolazi i saznanje: ’Um je oslobođen’. On tada razume: ’Ovo je poslednje rođenje, proživljen je svetački život, učinjeno što je trebalo učiniti. Nema više preporađanja u bilo koji oblik bivanja’.” Monasi, takav se naziva monahim koji je okupan iznutra.”