A šta to, Aggivessana, znači biti razvijen telom i razvijen umom? Nekada se, Aggivessana, prijatna misao javi u dobro upućenom, plemenitom sledbeniku. Kad oseti taj prijatan osećaj, on ne počinje da žudi za prijatnošću i ne nastavlja da žudi za prijatnošću. Onda taj prijatan osećaj u njemu nestane. Sa nestankom prijatnog osećaja, javlja se bolan osećaj. Kad oseti taj bolan osećaj, on ne tuguje, ne žali i ne nariče, ne plače udarajući se u prsa i ne postaje rastresen. Kada se onaj prijatan osećaj u njemu javio, nije osvojio njegov um i ostao, zato što je telo razvijeno. A kada se onaj bolan osećaj u njemu javio, nije osvojio njegov um i ostao, zato što je um razvijen. Svaki kome, na oba ova načina, nastali prijatan osećaj ne osvoji um i tu ne ostane jer je telo razvijeno, niti nastali bolan osećaj osvoji njegov um i tu ostane jer je um razvijen, taj je razvijen telom i razvijen umom. „Imam ovakvo poverenje u učitelja Gotamu: Učitelj Gotama je razvijen telom i razvijen umom. „Svakako, Aggivessana, da su tvoje reči uvredljive i ironične, ali ipak ću ti odgovoriti. Od kada sam obrijao kosu i bradu, obukao žuti ogrtač, napustio domaćinski život, te otišao u beskućnike, nije bilo moguće za bilo koji prijatan osećaj koji nastane da osvoji moj um i tu ostane ili za bilo koji bolan osećaj koji nastane da osvoji moj um i tu ostane.”