Ovako sam čuo. Jednom je Blaženi boravio kraj Sāvatthīja, u Đetinom gaju, u manastiru koji je podigao Anāthapiṇḍika. I tu on ovako reče monasima: „Monasi.” „Da, poštovani gospodine”, odgovoriše oni. A Blaženi ovako nastavi: „Monasi, živite napredujući u vrlini, napredujući u monaškim pravilima, obuzdani granicama monaških pravila, savršenog ponašanja i delovanja, videći opasnost i u najmanjoj pogrešci, vežbajte sebe držeći se pravila vežbanja. Ako bi monah poželeo: ’Neka budem drag i blizak svojim saputnicima u svetačkom životu, neka me poštuju i cene’, onda neka se drži pravila vrline, bude predan unutrašnjoj smirenosti uma, neka ne zapostavlja meditaciju, neka neguje uvid i živi na osamljenom mestu. Ako bi monah poželeo: ’Neka budem onaj kojem poklanjaju ogrtače, hranu, prenoćište i lekove’, onda nek se drži pravila vrline… i živi na osamljenom mestu. Ako bi monah poželeo: ’Neka onima koji mi poklanjaju ogrtače, hranu, prenoćište i lekove takva velikodušnost donese veliki plod i korist’, onda nek se drži pravila vrline… i živi na osamljenom mestu.